-------------------------------------------------------------------------------------------

Arkadia, nekima znana kao i utopija... Arkadia je čest motiv književnih dijela i nadahnuća počevši još od doba drevnih Grka, ili prije. Arkadija je smještena na Peloponezu i predstavlja neku vrstu izdvojenog raja, mjesta gdje se susreću satiri i ninfe, panovi i sva ostala bića (neka više, a neka manje nadnaravna) . Izvorno, to je zemlja užitaka, jer nema većeg i boljeg užitka od dobre i nesputane igre, kako god tko to shvatio (homo ludens).

La Arcadia, napisana 1504. godine (Jacopo Sannazaro), smatra se prvim modernim Europskim romanom, naravno, kad već spominjemo pisana djela, onda ne možemo ni zaboraviti Domjaničevu Arkadiju.

Eto, sad znamo nešto i o Arkadiji, ajmo sada saznati i nešto o našoj Arkadiji...

Klub Arkadija nastao je još davne 1993. godine, pokrenuo ga je "Šef" iliti vlasnik dućana "Zemlja Čuda" Marijan Grakalić, tako da bi bio grijeh pričati o Arkadiji a da se nismo posavjetovali sa njim... (samim time, odmah smo i dobili čitavu povijest kluba, tako da bi bilo bolje da ja prestanem tipkati gluposti, i prepustim vas Šefu...)


Svjesni bremena povijesnog tereta - utopije svekolikog užitka, pokrenuo sam Arkadiju kao idejni slam tadašnjih gejmera, sunovrata, frikova i svakolikih faca davne 1993. godine u Masarykovoj. U početku tu su se okupljali moji drevni frendovi Enis, Julije, Omer, Boris, Zmaj, Fon, Rašo i brojni drugi, što zbog druženja što zbog igre a što zbog cuge i landranja.
Svima se kao projekt sve to dopalo, no život i obaveze udaljili su ih od matice zbivanja nakon godinu-dvije. Svi su oni uglavnom bili zaljubljenici DDa i kulta avanturističkih igara bilo na papiru ili kompjuteru, bilo sportski (svi su igrali za ragbi za bivšu repku a sada su veterani). Osnovni poticaji za suradnju s GWom došli su od Jilija koji se iz Hustona (NASA) preselio u Munchen kao direktor istraživačkog tima neke njemačke tvtke (Simen, što li već?). Sprijateljio se s nekim frikom koji je u predgrađu držao trgovinu Games In, pa su se stalno igrali. Kako sam uvijek smatrao Munchen svojom drugom domovinom (iz porodičnih razloga) i ja sam se ubrzo našao u tom kolu. Najviše smo špilali jednu cezarističku igru iz srednjovjekovne Europe za koju je GW radio figure, a potom i Fantasy battles te Tyranid attack (tyranide te prve možete razgledati u vitrinici u trenutačnom dućanu u Radićevoj).

 
Eto, nakon jedne pijanke s Fritzom otputovali smo u Nothingam i sklopili posao, a figurice su počele pristizati.

Među prvima koji su se posve zanijeli bio je Filip Najman, Eugen Makek i njegov frend Karlo, stanoviti David Stnaeti, Pavle Grinfeld, braća Šibl, Hrvoje Ruhek, Domagoj Madunić i mnogi drugi. No, ovi su činili udarnu ekipu za sve vrste igranja i događaja, a Ruhek i Madunić radili su u trgovini i organizirali prvi klub. On je djelomično bio smješten u našem malom dućanu u Katančićevoj ulici, no njega smo ubrzo napustili jer je bio premalen. Jedno kratko vrijeme volontirali su još neki tipovi ali oni nisu bili ni po čemu bitni za nastavak priče.


Pravi klub sa stalnim prostorom koji je radio svakodnevno i u kome se igralo od devet ujutro do 21 navečer krenuo je 1995. godine na Trešnjevci u Krapinskoj ulici. Tu se racimo navukao Plavčić i još masa tipova iz zapadnog dijela grada. Dućan je osim Warhammera i drugih GW izdanja nudio i figurice Mithrila, Shwartze Augea i drugih, i bio je pravi raritet. Radio je sve do 1998 godine i podigao scenu na način koji je bio pionirski ali i radostan i lišen svakog kalkuliranja. Tu je svoje prve partije ispušio drug Đuro i njegov buraz koji je igrao s Orkovima, kao i drugi 40k igrači koji su danas legende. U tom smo klubu organizirali čitav niz turnira, liga i natjecanja, osim prvog turnira. Njega smo napravili u centru Ribnjak gdje sam iznajmio dvoranu, a prvi pobjednik u fantasyiju bio je Eugen Makek. Drugi je bio Filip Najman a treči Bojan Valentić koji je tada počinjaio plesačku karijeru jer je armijsku završio.
Nakon Krapinske, klub se preselio u Masarykovu gdje se i dučan preuredio u tom smislu da mu osnovna svrha bude suport igračima. Tu su održani brojni turniri, kao i prvi općehrvatski na kojem je Slavonce predstavljao Matuško. Znam da je izazvao bijes mnogih budući da je već nakon prve ili druge borbe morao ič doma u Brod, pa su neki ubilježili pobjede samo tako. Uglavnom, Svakog se Božića održavao veliki svehrvatski turnir u fantasyiju na koji su redovito dolazili ljudi iz Broda, Karlovca, Rijeke i Pule, a 2002. održan je i prvi hrvatski 40.k turnir (ako me pamćenje dobro služi.) Igrale su se i brojne kampanje i lige, a zadnju ligu u fantasyiju dobio je Najman i za to je dobio i obećanu nagradu...


Iz utopijskog i projektnog nadahnuća Arkadije oformila su se mnoga društva, udruge i klubovi ne samo u Zagrebu već i drugdje (Dominion, Agram, Arkadia, itd), pa je time misija i potencijal arkadičnosti ostvaren na više razina. 2003. godine zauvijek se zatvara masarykova kakvu su brojni fanovi poznavali, i ako ikada bude ponovo otvorena, možete se kladiti da će više ličiti na super market no na Arkadiju. Arkadija se preselila u Radićevu ulicu i gotovo godinu dana u stražnjoj sobi podržavala klub. Budući da je opseg i zahtijev kluba prerastao čisto volontiranje klub je preseljen u Centar za kulturu Maksimir, ljubaznošću direktora, gospodina Buntaka (njegova supruga sjajno farba Spartance i Atenjane).
 

Eto, tako nam bilo.. a kako će nam biti? E.. to ćemo tek da vidimo... (Sretno ti bilo Arkadia!)